Pri desietak don san obećo da ću čaguod napisat i obo striljonima na uosmi morča 1944. godine...

Priznajen da bin sad voli da to nison obećo, pari se nieš ti posla a sad kad san poče već znon da nieću bit sa vin kuntenat. Neka mi unaprid oprostidu oni koji vo budu štili...

Ča bi se reklo : i molo dica znodu da je njemaška vojska na ti don pobila dvodeset i četiri Hunčanina, e a tuod već falijemo, i jo som volin svojatat don Kuzmu Šimunovića, sa njin počinje popis striljonih na ploči i to sa punin pravon jer jedino ča ga izdvojo je misto di se rodi i misto di sad leži... Rodi se je u Dračevici , a tamo i sada leži. Kad se slušo onie ča su to pasali uživo , a jo san hi slušo dosta ; osin ča moje nikad nison ču da govoridu obo ovemu nego kad bi se diguod spomienulo usput; moglo bi se napisat cili libar, a meni vajo sve stavit u malo...

Tiega jutra je vojska duošla u naše misto kaznit Hunčane radi tega ča se ni Bročani ni Hunčani nisu mirili sa tin da nas gazi tujo štivala, duošli su ko kazneno espedicija, govoridu da je u don Kuzme večer pri bi njemaški ofcir i na stolu ostavi crnu rukavicu, ko znok da će se dogodit zlo... Svakako tuo jutro je vojska pokupila 27 muških iz mista, niki su se sakrili, a niki su se izvukli; tako je Miko Rovinjež kad su ga vodili da jin pokože di mu je ćaća, zovuć njega sa gomile skoči na drugu bondu i uteko u bušak; Stipu Tutića je jedon vojnik skupi, drugi ga priuze pod izgovoron da onega iške oficir i pusti ga da se sakrije u šufit u popovon kući, još ga je jedon vidi ali je mučo... Vojska kojo je kupila jude govorila je ne njemaški nego jezik koji su naši judi i dica razumili, govoru da je jedna žena pripoznala nikega folksdojčera iz Slavonije... Sve je to onako usput... Vojska je jude kupila na dvo mista, kraj Križa i u Posobicu, tako su i pobiveni na dvo mista. Da baš nisu puno birali koga ćedu ubit, pokazijedu godine: izmeju nojmlajega i nojstarijega je bilo 56 godišć, a ubili su i popa i dvo crkovinora, Viskota Trutota i Jurmija Biskupovića..

Počiet ću od onih ča su prvi strodali, u Posobici, toud hi je ubiveno sedan; ča se odigrovalo i kako neznon, odotamo nikor ni uteko; evo koji su to bili:

--- Don Kuzma Šimunović, rojen u Dračevici 1887;

--- Frane Šesnić, Nikole; Keko Koćor, rojen 1862;

--- Ivan Brizić, Ivana; Sisa, rojen 1872;

--- Frane Vrsalović, Josipa; Pifar, rojen 1885;

--- Visko Šćepanović, Frane; Truto, rojen 1893;

--- Marko Trutanić, Ivana; Žuvić, rojen 1897; i

--- Zvonko Vrsalović Carević, Josipa; Luongo, rojen 1912.

Kad su hi pobili, bocili su hi na jedon stuog, don Kuzmu na vrh i navolili stinje sa gomile po njima...

Onie ča su skupili kraj Križa odveli su putien pul Seloc. Hodili su nimo Storu stanicu kad se čulo puškaronje od strone Posobice, njemci su zalegli vičuć: partizani, ma nisu molali naše nego su posli malo vrimena krenuli daje. Kad su mitili storu Stanicu Juoze Grončin je pito puoć na stronu i pustili su ga a uon se vroti za njima kad je obavi ča je jemo ne slutleć ča ga čeko... Bilo je svega sedan vojnikov i oficir, naši su se judi razgovorali da ćedu skočit na njih i ča bude, ali su od otega odustali odstroha da ćedu pobit sve ča su ostali u selu, žene i dicu ča su ih bili zatvorili u crikvu... Kad su ulizli u pruogon mimo Gustišicu oficir se priboci priko gomile i zove hi da duojdu, našima se ni baš dolo, a onda se priboci Nikica Tomića i poče hi zvat, kad je adoćo da ga njemci ne gledodu biž uon u šumu. Njemci su stavili šorac na gomilu, a naše isprid gomile, niki su govorili da nisu krivi i da nisu ništa učinili nikomu, pokazivoli propusnice... Jedon kraj drugega su stoli Toma Bilin i Boro Tutića, bilo je zima i susniška, Toma je mlajen Borotu reko da boci kapot i da gledo njega, kad su ovi počeli pucot ni dvo biž, Tomi je kugla probila beritu i kad san jo bi moli još je to berita bila živa; Borota su ranili ali je i uon uspi uteć i neka je umri na uosmi morča bilo je to puno godin posli rata... Provali su još niki uteć ali nisu jemali sriće, Miko Stopa je uspi duoć do gomile ali su ga na gomili pokosili i po je u pruogon. Koliko je bilo mrtvih i ranjenih posli prvih rafoli kuo zno, Onte Gronče je bi ranjen u nogu, kugla mu je slomila bedrenu kuost i posli je pričo da je Stipica Žilković kad su pristali pucot moli da ga pošćedu i onda je oficir porefo još sa po jednin metkon, Onte je bi duonji i tako je osto tada živ a umri je nikoliko don kašnje od zatrovonjo kad se rana dola na zlo.

Na Gustrišici su strodali :

--- Ivan Marčić, Nikole; Sudac, rojen 1886;

--- Josip Vrsalović , Nikole; Sopa, rojen 1888; i sin mu:

--- Nikola Vrsalović , Josipa ; Stopa rojen 1926;

--- Stjepan Šesnić, Vicka; Stipica Žilković rojen 1888; i brat mu

--- Ivan Šesnić, Vicka; Miš Žilković, rojen 1896; i sin mu

--- Vinko Šesnić, Ivana Žilković, rojen 1928;

--- Jerko Stipičić, Jure; Batara, rojen 1888;

--- Mate Vrsalović Carević, Mate; Komižanin, rojen 1888;

--- Ivan Taraš, Mate; (iz kuće di su danas Matotovi); rojen 1890;

--- Juraj Stipičić, Jure; Guobac, rojen 1892;

--- Josip Šćepanović , Ivana; Gronče, rojen 1898;

--- Jakov Vrsalović, Petra; Veli Jakica, rojen 1900;

--- Jerko Stipičić, Ivana; Bilin (Talijonca otac) rojen 1901;

--- Juraj Šćepanović Biskupović, Jerka; Jurmi, rojen 1901;

--- Nikola Taraš, Stjepana; (iz kuće sa Turna), rojen 1903;

--- Ivan Vrsalović Carević, Mate; Bilon, rojen 1903; i

--- Ante Šćepanović, Ivana; Gronče, rojen 1895, brat Josipa, bi je ranjen i umri je nakon nikoliko don.



Kad su njemci išli ća; žene i nikoliko muških koji su se sakrili su prinili svih na gruobje, na čivire, pokrive od kasili, na bonovon mazgi Devi kojo je od stroha padola; puna crikva i gruobje mrtvih... Ranjenega Ontu Gronču su na čivire prinili doma...

Ukopovali su hi Miko Mornor (našega pošćiera nuono); Mote Komižanin mlaji; Rameša i Muto dvo brata Gvardjona, a ukoponi su ča san ču:

--- don Kuzma Šimunović u Carevića grieb i posli je pribočen u Dračevicu;

--- Veli Jakica Vrsalovića u svuoj grieb;

--- u pieti grieb su ukoponi nojpri tri Žilkovića; onda dvo Stopina;Mote Komižanin stariji, Ivan Taroš, Ive Bilon i ?; njih devet; Ču san da je i Nikola Taroš ali me je sin mu ispravi da je on u šiesti grieb.

--- u šiesti grieb ... Nikola Taroš i ...(neznon)

--- u siedmi grieb ih je ukopono nojmanje (neznon koji)

--- kako je Onte Gronče umri por don posli mogućie da je ukopon u uosmi grieb...



Da se ne zaboravi i da ne bi tribalo opeta hodit u istu skulu!!!

Vajo spomienut kako ti don ni smtr bila jedino kojo je došla u Humac, JubaTaroška je u isto to vrime dokle su jon odvodili i striljali muža Nikolu rodila sina kojega je po mužu krstila Nikola. Nažalost da on ni jemo nikad prigodu proslavit rojendon...

Ovo je ono čega san se jo mogo sitit, bilo bi mi drogo da mi kuoguod reče di je ukopono ovih dvonaest... Ko zno za bilo kojega neka mi se jovi... Ako san čo fali napisat isto me ispravte ili dožuntojte, recmo da je i Mote Komižanin mlaji poginu četiri miseca kašnje u partizanima...