Ne dogojo mi se čiesto da ću dužje vrimena altroke brž i cili život pontit jedon don, a ovi prvi zunja bi mogo! Don je poče kako san misli jedino ča san bokun kasni, valo mi je puoć u Split jer san jemo voju dat krv ali san okasni na ni trajekt u devet tako san porti tek uru ipo kašnje.

U Splitu san lipo do krv već trideset i siedmi put, a nodijen se da ću još puno puti darovat...

Kako je Poduzieće već odovna krahiralo i čekomo da nas sve pošju doma jutros san ču koji će mi bit zolnji don od lavura ako me opeta ne primidu na posol: to će bit ultim zunja. Tako jemon fronko za puoć po fameju u Litvu i dovest hi na muore...

Popuodnije mi se dogodilo još jedno čudo: kad san duošo na banku vidit koliko šuoldi jemon skoro san po na guzicu koliko san se ugodno iznenodi. Od banke; još ne mogu virovot...

A ko šlag na turtu duošla mi je Nuoć! Ako nju kad zaboravin onda mi više ni Uglješić nieće moć pomoć. Tako lipo mi se ni snilo nikad u životu... A ča mi se sve snilo neka ostane sakrivenood kurijuožastih ušiju barienko za sada, a diguod ću i to špjegat ali zasad somo nikomu ko mirito nauho, i to somo onima ča znodu mučat :)



La unua de junio cxi jare okazis al mi kelkaj aferoj kiuj certe memorigos min pri cxi dato por longa tempo kaj versxajne ecx dum tuta vivo. Mi nun nur listigos okazajxojn lau vico sen priskribo:

Donacis mi sangon 37a fojo...

Eksciis gxis kiam laboros, cxar firmao bankrotis...

Banko en kiu mi havas malfermitan konton bele suprizis min :)

Nokto estis neforgesebla songo... Pri tio mi eble iam skribos, sed nun ne pretas ankoraux tion fari...