Antaŭ nelonge serĉante memorindajn lokojn ĉirkau mia loĝloko renkontiĝis mi kun paŝtisto maljunan laŭ kutimajn mezurojn por ke li montru al mi iaj tomboj. Survoje ni pasis apud iama vilaĝeto kie staris ĉi kruco. La paŝtisto diris al mi mallongan rankonton pri ĝi: En vilaĝeto iam vivis familio nomanta Drinanoj, ĉar ili ne havis akvorezervujon oni uzis akvon kolektanta en truo malantaŭ ĉi arbetoj. Iŭ tage ilia eta infano ludis kaj falis en truo kie dronigis en akvo. Kiam ili trovis lin estis tro malfrue. Omaĝe al tiu tragika okazaĵo ili starigis krucon. xtisto mem antaŭe ofte uzis la akvon el truo, sed antaŭ dudeko da jaroj okazis ke du soifantaj ŝafoj ankau enfalis en truo, kaj unu el ili dronigis. Tial li plenigis la truon per ŝtonoj. Tian truon mi trovis kaj fotis. Diametro de truo estas ĉirkaŭ 60 centimetroj sed ĝi estas profunda pli ol unu metro.


Pri por misieci iškajuć mista kojo ne bi valo zaboravit, srie san se sa barba Ivicon Mornuoron. Uon mi je tribo pokozat di su pokoponi dvo njemaško vojnika u drugen ratu. Pasojuć mimo guornji ston na Drinu vidi san ovi križ obo kojien mi je uon ispričo krotku priču: Nikad su u vien stonu živili Drinjani, pri nego su se priseli u duonji ston. Kako onda nisu jemali gustirnu, nego je po vodu valo hodit na Lokve duperali su vodu iz korita ča je vuod iza vega grma. Jedonput se njihovo dite sigralo tuda, upalo u korito i dokle su se oni obadali i nošli ga već se bi utopi. Onda su njemu u spomen postavili ovi križ. Danas je korito zatrpono jer su meni pri dvadesetak godišć u njega upale dvi uovce, Nošo hi je pokojan Ivo Mornor kad je vuda pasovo ali se jedna već bila utopila a drugu je sposi. Da se to ne ponovi Ivica je zatrpo korito. Drinjani su nojpri živili u stonu navr glavice, posli su se priselili u guornji ston, a nakraju u duonji ča je sad Ivice Mornora. Tamo su ugrodili i gustirnu. Danas Drinjani živedu u Bolu.