Uz kroj puta ča je nikada hodi iz Hunca do Seloc, a pasovo je nimo Vrnicu, malo pri nego se duojde do lokve stoji jedon križ, malo po će ga i smrič pokrit. Kako san obo temu križu ču dvi priče zoč je stavjen, hodi san u barba Jurie Vrsalovića, Šjure da mi uon reče ča se tuod dogodilo. Evo kako je uon meni ispričo:

Nad Vrnicu je pri pasovo glovni put priko Broča a njin se hodilo u Sielca. Na vien križu je napisona godina 1856, jo san puno puti ču pričat obo njemu, ti si ču da su to bile tri švuore ali nisu nego tri vlahinje ča su vuda hodile prosit. Onda se na Broču dobro živilo jer je bilo puno luožjo i bilo je dobro dokle ni žiloždiera pokosila luožje. Puno vlahinj je dohodile prosit ovuda, a tako su i ove tri bile duošle. Za nevoju kad su hodile prima Sielcima ćapalo ih veliko nevrime, zatrpo hi je snig i tuod su i umrle. Zato je tuod križ.

Drugo priča koju san jo ču je da su to bile tri švuore koje su se tuod smrzle, još san ču da su bili tri križa ali da su dvo nestala. Nikako mi se čini da je vako kako je pričo barba Jure pri moguće. Gledo san i u crkvene libre ali nison mogo noć da je kuo u Huncu umri na tien mistu, a noročito ne tri ženske. Kako se vidi na slici niti ovi križ ni cili, a jemo još jedna stvor: bruoj 1 je ukleson obrnuto i gledo udesno.

Neka se zno kako san jo ču, a ko je da je umri na ten mistu neka počije u miru.