Prošle godine je na fijeru otkrivena spomen ploča "Palima za domovinu Hrvatsku 1941-1945" tada sam napiso članak na Esperantu koji do danas nisam preveo pa je red da konačno napišem nešto slično i na hrvatskom jeziku. Napominjem da je ovo moje razmišljanje na zadanu temu, nije napisano da se sa nekim svađam nego samo u želji da ukažem na neke činjenice te ujedno da upoznam one koji žele znati više o ovome sa onim što znam ili sam čuo o tome:

Sad na Pijaci postoje dvije spomenploče palima u drugom svetskom ratu. Vjerujem da između naših sumještana ima onih kojima smeta ploča postavljena prije trideset godina kao i onih kojima smeta izgled ili dio novopostavljene ploče. U Humcu postoji i treća ploča postavljena stradalima u istom ratu ali ona vjerojatno nikome nije sporna: ona se nalazi na groblju i nju su postavile pa i obnovile obitelji žrtava svojim doprinosima sa minimalnim učešćem države...

Prva ploča na Pijaci postavljena je prije tridesetjednu godinu i na njoj se nalaze Hunčanjani koji su poginuli u redovima partizanske vojske. Iako se sjećam kao dijete da se (barem unutar moje obitelji) postavljalo pitanje zašto se na ploči ne nalaze imena još dvojice palih na strani partizana, očito su oni bili sporni za "institucije sistema", pa se o tome nije baš glasno pričalo.

Kako je najnovija ploča izazvala nedoumice kod mene počevši od naziva "palima za domovinu Hrvatsku" potakla me da napišem ovaj tekst. Prvo da razjasnimo tko je tko na ploči i kako je poginuo:

1. Kata Martinić rođ. Carević Karla: Kad je već navedena na popisu žrtava rata najmanje što se moglo uraditi je da se navedu točni podaci: rečena Kata Martinić sa nadimkom Korlotuša rođena je Vrsalović Carević od oca Ivana i majke Jerke Stipičić, ubijena je od strane pripadnika partizanskog odreda Brač Šolta 15. 02. 1944. jer je izdala partizana Ivana Marčića Mornora njemcima ali ga oni nisu uhvatili. Ivo Mornor je došao na pregovore sa Sibom Stipičić Barbunon o prelasku njegovom u partizane. Kako je istu večer došla u Sibe i njemačka patrola svi su prespavali pod istim krovom. Kad su njemci otišli Kata je vidjela Ivota i pozvala njemce natrag ali je on već bio otišao, njemci su samo odveveli Siba na saslušanje. Za izdaju presuda je bila smrtna kazna pa je Kata ubijena u svojoj kući.

2. Andrija Poljak Ivana rođ 1905. Kao prohrvatski orijentiran rodoljub i visoki dužnosnik u Župi Omiš kojoj je pripadao i Brač kao jedini otok u sastavu NDH. Andrija je surađivao sa partizanima, opskrbljivao ih hranom, ljekovima i sanitetskim materijalom, nažalost odala ga je njegova sekretarica pa je završio u Jasenovcu gdje je i ubijen. Datum njegove smrti mi nije poznat.

3.4. Nina Taraš rođena Trutanić kći Tome krsnim imenom Franka,žena Nikole i Jakov Taraš sin Nikole poginuli su 16. 01. 1944. u svojoj kuhinji. Nedugo prije nesreće kod njih su u posjeti bili njemački vojnici i jednom od njih je ostala ručna granata. Dječak Jakov se počeo igrati sa njom a da odrasli to nisu primjetili i u igri je aktivirao. Od eksplozije su poginuli on i majka.

5. Marko Stipičić Petra -Rude: Pripadnik partizanskog odreda streljan po naredbi komesara Goića, jer je kako je navedeno u odluci dvaput dezertirao i još pozivao ostale na dezertiranje. Prema varijanti koju sam ja čuo, prilikom povlačenja sa položaja on je otišao u Humac posjetiti majku i sestru te im odnio nešto hrane, uhapšen je prilikom svojevoljnog povratka u odred. Goić je pozvao dobrovoljce za streljanje, pokušao narediti partizanima iz Humca da ga streljaju, ali su oni to odbili. Kad je Marko vidio da je vrag odnio šalu pokidao je konop kojim je bio vezan i pokušao pobjeći ali ga je neki nerežiški borac pokosio rafalom u bjegu. Ubijen 08.06. 1944

6. Sibo Stipičić Ivana -Barbun rođ. 1916 ubijen 1945. Osoba koju sam već spomenuo vezano za izdaju Kate Martinić, iako su ga tad njemci odveli kao domobranski oficir nije imao nikakvih posljedica, dočekao kraj rata u Zagrebu, krenuo je prema Humcu ali tamo nikad nije stigao, prema nekim pričama zadnji put je viđen u Splitu u zatvoru, najvjerojatnije je ubijen od strane tajne policije 1945 godine.

7. Juraj Šesnić Vicka Jurka rođen 1884 ubijen 13. 04. 1944. Kroz sudbinu ove obitelji vidi se sva tragičnost rata: oca Jurja ubili su njemci na ulazu u Gomilčina gdje se skrivao. Dio obitelji je bio u zbjegu u africi gdje mu se sin Ante i oženio u logoru u El Shattu, a dva sina se nalaze na obje ploče po jedno ime. Jedan je poginuo u partizanima dok je drugi:

8. Nikola Šesnić Jurja rođen 1921 poginuo 18. 06. 1942. Poznat među starijim mještanima po nadimku Hlonje, prišao ustašama odmah početkom rata i vjerojatno jedini po mom mišljenju koji ne zaslužuje da ga se spominje na ploči. Poginuo je u borbama sa partizanskim jedinicama na Kozari u Bosni. Iskazivao se brutalnošću još na otoku a poslije je u pismu doma napisao "kako je slatka partizanska krv sa noža"... Republika Hrvatska je i u Ustavu zapisala da se temelji na tekovinama antifašističke borbe, a ne ustaštva; a u najmanju ruku nije umjesno da se na istoj ploči nađu onaj koji je slao ljude u Jasenovac i onaj koji je u Jasenovcu stradao.

9. Tomislav Vrsalović Jurja Stopa rođen 1934, poginu 31. 10. 1944. Nažalost još jedna nesretna dječja igra; igrajući se bombom aktivirao ju je te ga je ona raznijela, tada je ranjen i Šesnić Juraj -Jurek Stipulin. Na njega danas podsjeća križ postavljen prije par godina na mjestu njegove pogibije uz cestu prema Selcima, stotinjak metara prije jame Gustrišica.



Još jedna žrtva rata iz Humca postoji ali nije navedena na nijednoj ploči dosad, po modernoj terminologiji njega bi se moglo voditi kao "nestali" ili bar osobe sa kojima sam ja pričao nisu znale njegovu konačnu sudbinu, to je:

Nikola Stipičić Palagruža; sin Duje i Katarine Matković, rođen je 24. 07. 1875. O njemu se zna da je podizao gomilu oko Okladin kad je prošla jedinica njemačke vojske i povela ga sa sobom; tada nije ubijen ali se više nikad nije vratio u Humac; tad je imao 69 godina. Koliko mi je poznato nije bio oženjen. Sestra mu Marija je bila udana za Ivana Šesnić rodonačelnika Petrovih...

Nisam nikad pitao tko je i na koji način sastavljao ovaj popis, zašto se nije napisalo "žrtve rata" nego "palima za domovinu " jer su svi oni uključujući i Hlonju uistinu žrtve rata... Tko je od njih pao za Hrvatsku? Ustaša koji je klao po Kozari; starica koja je izdala okupatoru borca za slobodu; dijete koje je ubilo sebe i majku; ne želim nikoga ovim uvrijediti jer ponavljam svi su oni žrtve rata, a po mišljenju mog pokojnog oca dvoje od ovih su trebala biti na ploči koja je postavljena prije 31 godinu: Andrija Poljak i Marko Stipičić Rude kojem bi se na taj način bila ispravila nepravda da je osuđen i ubijen zbog "dezerterstva" da bi netko dokazao svoju pravovjernost ili moć.

Nažalost svih nas Rat koji je službeno završen 09. 05. 1945. još uvjek traje na neki način: u našim glavama. Ovaj tekst neka bude moj pokušaj završetka rata! Svi podaci koje sam naveo nisu potpuni, neki su kratki, neki možda i pogrešni, prošlo je od tih događanja i skoro čitav ljudski vijek. Molim sve koji imaju bilo kakve podatke koji mogu nadopuniti ovaj tekst da mi ih prenesu. Na tome ću im biti zahvalan...

Ivica Šćepanović Truto