Odvažno, braćo ljubljena, stojmo

Za našu misao svetu!

Nadu u borbi diž’mo i gojmo,

Nek složnu krijepi nam četu!


Carstvuju jošte duboke tmine,

Tvrdoglavo svijet još snije,

Ali će skoro sunce da sine,

Da vječno svijetli i grije.


Budite - budit dužnost vam budi,

Ma što vam pogrdna rekli!

Zovite, zov’te punih iz grudi,

Dok niste posluha stekli!


Deset će puta uzalud proći

Vaš poziv s poruge slijepe,

Ali će glas jedanaesti doći -

I rađat plodove lijepe.


Vrlo daleko grad je od grada,

Nas dijele gore i vode ...

Gdje ste, mi, što li radite sada,

Oj braćo, mili moj rode?


Vama u gradu, vama sa sela

I vama u mjestu svakom:

Nije li odvažnost prhnula cijela

Ko perce na vjetru lakom?


Vodite l’ naše s uspjehom stvari

U svome rođenom gradu,

Ili je već klonuo zanos vaš stari,

Te sad izgubiste nadu?


Da li su vaši uspjesi veći,

Dok nada zapreke ruši?

Bukti li žar sve jači i žešči

U vašoj zanosnoj duši?


Odvažno naprijed, kud nam je meta -

U vrtlog truda i rada!

Nek nam ideja raste i cvjeta

I svijet nek po nama svlada!


Mi ćemo s njom bez počinka poći

I ništa nas neće umorit;

S njom ćemo cijelim svijetom proći

I svud joj vrata otvorit.


Sve ćemo smetnje redom razgradit,

Na našoj dignutoj stazi,

Bez straha sve smo spremni poradit,

što bude u našoj snazi.


Cilj nam je još u tami i noći,

S daleka sja se i zrca,

Mi ćemo do njeg borbama doći

I snagom odvažna srca.


Mi ćemo do njeg ljubavlju stići

I svetim zanosom, nadom,

Mi ćemo k njemu hrabrošću prići

I našim strpljivim radom.


Slavna nam svrha, slavnije djelo,

Još čas i - pobjeda sveta;

Mi ćemo dignut s ponosom čelo

I čuti blagoslov svijeta.


Tada nas čeka nagrada - cvijeće

I lovor za naše trude:

Složan naš rad i strpljivost sve će

Na zemlji usrećit ljude!

(Tradukis: Nikola Bubalo)